Mjesto Vrginmost smješteno je u Vrgomoskom polju, kroz koje protiče rijeka Trepča. Vrgomosko polje dosta je močvarno, ravno, a okružuju ga brežuljci i padine Petrove gore, sa najvišim vrhom Petrovcem(507 m). Južno od Vrginmosta smjestilo se selo Podgorje, istočno Čemernica, sjeverno i sjevero-istočno Pješćanica, a sjevero-zapadno Brnjavac, te zapadno Slavsko Polje.
Kao naselje Vrginmost je nastao u 17. vijeku, kada su bile seobe radi stvaranja Vojne krajine, te je novijeg postanka, od 1688. godine i dalje. Naziv je dobilo po porodici Vrga i mostu preko rječice Trepče, koji se nalazilo ispred kuće porodice Vrga (Vrgin-most).
Dugo u Austro-Ugarskoj pisalo se rastavljeno- Vrgin Most, tj. dvije riječi, kako je ostalo napisano i u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca . Kasnije je utvrđeno da je pravilno po pravopisu pisati naziv mjesta jednom riječju Vrginmost. Tako je ostalo i jedino pravilno pisati naziv ovog mjesta.
Godine 1850. mjesto je imalo 30 kuća i 341. stanovnika, a 1921. godine 622 domaćinstva sa bližom okolinom. U popisu stanovništva mjesto Vrginmost je stalno obuhvaćeno sa Crevarskom Stranom.
Zahvaljujući svom povoljnom geografskom položaju, Vrginmost je postao značajno administrativno središte i centar za lokalnu razmjenu dobara. Polovinom 18. vijeka, nakon formiranja Glinske regimente, od 1749. godine Vrginmost postaje središte kompanije (čete) sa Krajiškom školom. U vrijeme velike reforme Vojne krajine, koja se provodila od 1872. do 1881. godine, i kada je ukinuto vojno uređenje krajine, Vrginmost postaje središte kotara s manjim prihodima.
Vremenom, Vrginmost se razvio u važno saobraćajno središte. Nalazio se na raskrsnici puteva Sisak-Karlovac-Zagreb, u blizini jačih industrijskih centara -Karlovac 40 km, Sisak 52, Zagreb 66. Od velikog značaja za privredni, politički i kulturni život bila je i željeznička pruga Karlovac-Sisak, koja je sagrađena, dio Sisak-Vrginmost 1901. godine, a dio Vrginmost-Karlovac 1905. godine.

Za vrijeme drugog svjetskog rata talijanska vojska je u Vrginmostu uspostavila svoj garnizon, te Vrginmost postaje jako  vojno uporište.
U mjestu je ostalo malo stanovnika, i to uglavnom nekoliko porodica u kojima su ostale žene i djeca. Većina stanovništva je izbjeglo, pobijeno, pohapšeno, a dijelom otišlo u partizane. Noću 12/13 septembra/rujna 1942. neprijateljske jedinice su uništile i razorile a potom napustile Vrginmost.

Nakon rata mjesto je iznova izgrađeno i imalo je općinski sud, zdravstvenu i veterinarsku stanicu, osnovnu školu, narodno sveučilište, poštu, poljoprivrednu zadrugu i šumariju, trgovine, samostalne obrtnike, drvnu i tekstilnu industriju i po popisu stanovnika 1991. u mjestu je živjelo 1570. stanovnika.
Nakon završetka Domovinskog rata mjestu je 1996. g. promijenjeno ime u Gvozd. Danas je Gvozd u dosta teškoj ekonomskoj situaciji. Stanovništvo se najvećim dijelom bavi poljoprivredom i stočarstvom. U gospodarstvu osim trgovina i kafića, rade ciglana u obližnjem selu Blatuši, par malih pilana i dvije talijanske firme: Euroamb (sastavljanje ambulantnih vozila) i Morganti (izrada namještaja).